Oko 200 dice, mladih i njihovih obitelji putovalo je na shodišće u Baziliku u Lovretu da bi skupa s biškupom Egidijem Živkovićem svečevali vrhunac 45. shodišća za dicu i obitelji. Pod geslom "Hodočasniki ufanja", mašno slavlje je održano u sklopu Svetoga ljeta, a potom je bio u farskom vrtu bogati program.
 

Zajednica, igra i kreativnost

Po svetačnom ulazom u baziliku i svetačne svete maše, mlade hodočasnike čekale su razne aktivnosti. Načinjili su si na primjer mozaične križe i očenaše, bile su plesne predstave za gibanje. Bilo je to veselo i kreativno. „Naglasak je bio na vježbanju, zabavi i kreativnosti – bilo je nešto za sve generacije“, rekao je Mario Bachhofer, peljač Dičjeg i omladinskog pastorala.
 

Biškup Živković srdačno je pozdravio nazočne: „Drago mi je da ih je danas toliko došlo u Lovretu, iako bi po ovi temperatura mogli biti i u kupališću. Posebno zahvaljujem sestri Michaeli Siffert, ka je već 45 ljet pokroviteljica ovog shodišća.“ U znak zahvalnosti, sestri Michaeli darovao je ikonu svetoga Martina. Skupa sa svojom sada pokojnom sestrom Magdalenom ganula je inicijativu dičjeg shodišća 1981. ljeta.
 

Sedam simbola za put ufanja

Na početku svetačne svete maše mladi su predstavili četiri simbola ka pratu hodočasnike na njihovom putu: sviću, kartu, flošu s vodom i srce – simbole orijentacije, svitla, životnih potreba i ljubavi ka sve održava.

U prodiki, dijecezanski biškup dodao je još tri, ke je razložio impresivnimi slikami. Prvo je govorio o planinarski čizma: „Planinarske čizme su napravljene za svakakovo vrime i sve staze. Daju nam pomoć i sigurno nas peljaju do našega cilja. U našem životu vjere, ta obuća je molitva. To nam daje sigurnost, omogućuje rast ufanja i odražava naše prijateljstvo s Jezušem.“ Spomenuo nas je na fatimsku poruku: „Marija je već onde prosila od dice da molu – i ta molitva je naš fiksni profil.“
 

Zatim je zeo naprtnjaču i govorio o njegovom sadržaju: „Za shodišće su potribne različne stvari – a ja bih u ovu naprtnjaču kanio staviti Bibliju. To je naše energetsko piće, naša škrablja za južinu. Ar ne moremo živiti samo od zabavnih medijov i brze hrane. Našoj duši je potribna Božja poruka da bi bila zadovoljena." Na kraju je podigao hodočasničku palicu i napravio usporedbu: „Hodočasnička palica nas podržava kada put postane težak i čuva nas od opasnosti. U našem duhovnom životu, Marija je ta hodočasnička palica. Ona nas želji zeti za ruku i peljati nas Jezušu, ki je cilj našeg shodišća.“
 

Videći mnoštvo ljudi u baziliki, biškup je svoje mosli još kratko sumirao: „Kad se gdo potpikne, morali bi ga uloviti. Kad nam sumnje oduzmu ravnotežu, vjera nas drži stabilno. Na taj način moremo hoditi skupa kot hodočasniki ufanja.“

Na kraju dana je bila agapa s dobrim jilom i napitki.

Slike: Anneliese Rothleitner-Reinisch