I ljetos smo mi Hrvati iz Gradišća, Beča, Ugarske i Slovačke opet po staroj navadi došli s auti, autobusi, bicikli, mopedi, traktori a veliki broj iz naših far i piše simo u Celje. Pri ulazu u ovo svetišće jačimo: „Došli jesmo lipi čas Marija pred tvoj obraz i pred sinka Jezuša koga držiš na ruka, Marija Mat Celjanska.“ Došli smo k našoj Majki.

Nač mislimo, kada čujemo rič „Majka“?

Prvo ča mi dojde kod riči „Majka“ na misli je obitelj, familija.                 Majka je ona, ka skupadrži obitelj, ona je stup familije ili kod naša stara hrvatska poslovica veli: žena-majka drži tri nugla stana. 
Majka je ona, koj dolazu dica kada su vesela i uspješna ali pred svim i onda kada su žalosna i neuspješna, kada ne znaju dalje, kada je nešto gnjavi i trapi. Njoj se moremo potužiti i splaknuti, s njom se moremo pominati, ona nas posluša, razumi, ljubezno objami, poljubi i batri.  
Majka je sredina i stup familije.
 

Moderni život preminio i proširio je ulogu žene i majke ali i naše fami-lije, u neki posli na dobro a u drugi opet na čemerno. Bilo kako bilo – Majka je i ostat će važan stup i sredina familije.  
Apoštol Pavao u pismu Efežanom pokaže na vridnost hištva i familije. Hištvo i familija je i ostat će temelj našega društva premda se danas drugo propagira našoj dici i mladini putem medijov, nekih lobistov i politike i to u ime slobode, napretka i ravnopravnosti. Hištvo i familija je u prošlosti bila temelj, prva i najvažnija škola našega žitka i društva. Ona je to i danas i u budućnosti. Zato Crikva brani hištvo i familiju u našem društvu prem svih teškoć, izazovov i napadov. Ako si zničimo hištvo i obitelj, zničimo si budućnost, napredak našega društva i žitka. Diktature i ekstremno live demokracije potkapaju i umalovažuju fami-liju i hištvo za nešto zastarano samo da moru manipulirati s ljudi.
 

Dobro znamo kako je lipo imati obitelj, mjesto topline i razumivanja, kako je ugodno znati za mjesto kade moremo biti takovi kakovi smo, imati oca i majku i dom, kamo moremo dojti u dobru i zlu. 
Majka Celjanska nas poziva da opet prepoznamo vridnost i važnost hištva i obitelji, da gajimo naš obiteljski život i da prem svih teškoć si sami ne zničimo ov drogocjeni stup našega društva. Ne živimo samo egoistično za sebe nego predajmo se u hištvu i obitelji jedni za druge!
 

Drugo ča mi kod riči „Majka“ dojde na misli je vjera.  
Majka nije samo ona, ka nas je rodila i po koj smo primili život nego Majka je i naša prva vjeroučiteljica. Ona nam je sklopila ruke i nas naučila prve molitve. Ona nas je blagoslovila i nas peljala u crikvu da upoznamo Jezuša, lipotu i dragocjenost naše vjere i ona nas je zape-ljala u vjerski i kršćanski život. Uz svećenike, vjeroučitelje, stare starje, kumove i farsku općinu je Majka ključna osoba u vjerskom žitku. Odlučiti se za Boga i vjeru, naslijedovati Jezuša u trsenju da dojdemo na uska vrata u nebo polag evandjelja – tomu tribamo pomoć Majke.
 

Majke i očevi, budite opet prvi vjeroučitelji vaše dice kot ste to na sv. krstu obećali pred Bogom i kršćanskom zajednicom.   
Ne peljajte svoju dicu samo k McDonaldsu, u terme, shopping-centre, familiy-parke i ne dajte im samo handy i kompjutor kot igračke u ru-ku, nego zamite je za ruku i otpeljajte je i u crikvu, ne samo za prvo pričešćanje i bermanje nego i u nedilju, na svetke i na naša shodišća. Molite opet skupa doma u familiji i ne prepustite vjerski odgoj dru-gim. Ovo nije stara povidajka, ovako se je od pokoljenja do pokoljenja živo predala naša vjera ča do danas drugoj generaciji. Sada smo mi na redu to činiti! Ako ne činimo, prestat će kod nas vjera i kršćanstvo a naše crikve i hodočasna mjesta pretvorit ćedu se u mrtve muzeje.
 

A treto, ča mi dojde kod riči „Majka“ na misli je jezik i kultura.
Majka nam je prva učiteljica, od nje se naučimo jezik, zato se i veli materinski jezik. Hvala Bogu morem reći, da su me naš lipi hrvatski jezik naučili moji roditelji i da sam ga čuo i gajio u crikvi. U osnovnoj školi na Stinjačkom Vrhu nisam se učio hrvatski, stoprv kasnije na gimnaziji u Matrštofu i na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zato znam kako bitna i važna su majka i otac, stari starji, crikva, čuvarnica i škola za učenje hrvatskoga jezika. Najbolje je ako se svi skupa trudu i si med sobom pomažu, se nadopunjuju a ne izigravaju, jedni protiv drugih djelaju i gledaju kako pograbiti državne subvencije. Predugo se ovo čini i sami vidimo kamo to pelja, kako se jezik zgublja i za čas naša dica i mladina već ne govoru i ne razumu hrvatski jezik. Ovim će osiro-mašiti naš tako bogati panonski kraj. A politiku malo zanimaju Hrvati!
 

Dragi roditelji i stari starji, naučite vašu dicu naš lipi hrvatski jezik i predajte njim našu prekrasnu i bogatu hrvatsku kulturu. Ov dragocje-ni dar dostali smo od Boga, predajmo ga dici i mladini. Ako kanimo da naše Gradišće i u budućnosti bude bogato i šaroliko onda moramo sa-mi gajiti i cijeniti naš jezik i našu kulturu. Roditelji, Crikva, škola, hrva-tska društva, politika i medije moraju suradjivati i se nadopuniti a ne jedni druge izigraviti i napadati. Nek slogom i jedinstvom ćemo kot narod opstati i napredovati. Nato nas pozivaju sva naša hrv. shodišća.
 

Došli smo opet k Majki Celjanskoj i ona nam kod prava Majka kaže put i nas poziva, da si čuvamo hištvo i obitelj, živimo i predajemo na-šu vjeru mladim i da si gajimo naš materinski jezik i hrvatsku kulturu.

Majka Božja Celjanska, došli smo kot „hodočasniki ufanja“ u ovom Svetom ljetu simo u Celje pred Tvoj milosni kip proseći Te za Tvoju pomoć i za Tvoj materinski zagovor skupno pjevajući onu Tvoju staru jačku: Očuvaj našu vjeru, učvrsti ufanje, obrati mila naša Mat, sve izgubljene. Mati Celjanska, isprosi našemu svitu, osebujno teško pogodjenoj Ukrajini i Svetoj zemlji tako željno očekivani mir! Amen.    

Slika: Anneliese Rothleitner-Reinisch