Jezuš u evandjelji opominja učenike riči: „Siromahe imate svagda pri sebi, ali mene nimate svagda.“. Moćna je to izjava o skrbi i podrški, ku brat človik nosi drugomu človiku. Ima u siromaštvu nešto, ča pogadja duh i tijelo, odnosno, siromah se more biti i duhom i tijelom. Med sveci je to jako dobro znao sveti Vinko Paulski.

U mladosti pastir, do devetnajst ljet, kada je zaredjen za svećenika, vjerojatno nije mislio, kako će velika i vridna biti črijeda, ku će mu Jezuš povjeriti za vrime zemaljskoga života. Kako raznoliko i kako plodonosno! Bog je kanio, da se kreće u „visoki“ sloji društva, med plemstvom i bogatuši, ter ih oplemeni svojim dobrotivnim izrazom lica i smislom za poticaj pomaganja drugim. Dobrotivan stav, ki zrači iz človika, postiže čuda već i dobiva čuda već od zlovoljnoga i pesimističnoga. Moremo zapravo ganjati, koliko se je za to sam Vinko zapravo naučio od svojih siromahov?!
 

Siromaštvo čuda puti pogadja človika prez njegove krivice. Čuda puti ide za nesrićne okolnosti, zbog kih gdo ostane prez doma, prihoda, s dugi, betežan, ili izgubi nekoga, gdo se je skrbio za njega, kot je to bio slučaj s dicom, za ku se je skrbio sveti Vinko Paulski. Plemstvu je ulivao povjerenje. Rado su mu darivali za one, ki su imali to potribno, ar je pokazao skrb za siromašne kot ča pozitivnoga.
Zadaća Crikve je prvenstveno nazvišćenje evandjelja. Ali to nazvišćenje ima čuda različnih licev i ide za sve dijele života, sva stanja, sve staliže i životne okolnosti. Sveti Vinko imao je još jedan važan „as u rukavu“: mogao je biti u prijateljstvu sa ženami. U vrimenu širenja protestantizma, kada je bilo očito mudromu pastoralnomu djelatniku, da je svaki Crikvi važan, on je imao hrabrosti i dara, razumiti se sa suprotnim spolom i izvući ono plemenito i evandjeosko iz plemkinjov, ke je poznavao. Tako je s Lujzom de Marillac 1617. osnovao bratinstvo, komu je zadaća bila karitativno djelovati na fara, u sirotišći, bolnica, ubožnica, starački domi. Kasnije mu se je, uz pomoć grofice de Gondi, ugodalo, osnovati i muški pokret, Družbu svećenikov misionarov, poznatih pod nazivom „lazaristi“. Isto tako im je karizma bila prvenstveno skrb za siromašne.

U Rijeki, kade živim, imamo djelatnu zajednicu svetoga Vinka Paulskoga, ka onde postoji od 1858. ljeta, sestre provincije „Majke Dobroga savjeta“ djelovale su u bolnica, liječilišći i sirotišći. Kasnije pokazale su se kot dobre katehistice, domaćice pri fara, u djelu s dicom svake dobi, kot i s ženami, aldovi obiteljskoga nasilja u domu „Svete Ane“, koga su peljale. U domovinskom boju pomagale su biguncem i prognanim. Zač nabrajam sve ovo? Ar to su, kot prvo, Božja postignuća s nami ljudi. Poslanje, ko je imao Vinko Paulski, odniknulo je i nastavlja se do današnjih dani, kot je slučaj s pokretom djelovanja sestar milosrdnic u Rijeki, udrugom „Depaul“, ka siromašnim daje ne nek materijalnu pomoć, nego i mogućnost, da opet otkriju djelo, ter ono najvažnije - da znaju, da nisu sami u nesrića, ke su ih dopeljale do siromaštva. U njihovom dnevnom centru Stana utočišća dobivaju svi korisniki – oni prez domi i krova nad glavom, ki su izvan smješćajne skrbi države, hranu, higijenske potripčine, medicinsku i duhovnu skrb, razgovor i pomoć u ostvarivanju materijalnih prav. I danas postoju „plemenite gospe“, odnosno volonteri, kim je ovakov način življenja evandjelja privlačan i aktualan, kamo ih je Bog pozvao.
Naš problem sa siromašnimi je čuda puti odsuda, svisna ili nesvisna. Nekako mislimo, da su zaslužili, ča im se je godalo, kanimo li to priznati ili ne. Čuda puti je to logičan put zbog krivih odlukov i predali su se siromaštvu, betegu, odvisnosti i sličnomu, a to ih je dopeljalo na rub egzistencije. Ali kada gdo dojde u takovu situaciju, ča ćemo učiniti? Jezuš bi mu pružio ruku, da dojde van iz krize i napravio bi to opet, i opet. Onda moremo reći, da siromahe „imamo svagda pri sebe“, na svojoj strani, na Božjoj strani.
 

Vinko Paulski proglašen je svetim 1737. ljeta. Papa Leon XIII. proglasio ga je kasnije zagovornikom svih karitativnih djelatnosti. Kada dojdući put vidimo siromaha ili se sami najdemo u nevolji, ne smimo se bojati. Sveti Vinko je ovde, njemu su on, ki pomaže, i on, ki triba, dvi strani istoga srca.

P.S.: još malo o tom srcu na https://depaul.hr/

Slika: KNA-Bild