Papa je u Apoštolskoj palači primio sudionike študijskoga susreta posvećenoga slugi Božjemu kardinalu Merryju del Valu, ki je imao različite dužnosti u vatikanskoj diplomaciji, a koga je papa Pio X. izabrao za državnoga tajnika. Njegov primjer uči, da gdo služi u Crikvi, ne dopušća, da prevlada njegov glas, nego da govori Kristuševa istina.
 

„Pravi diplomat susretov“
– timi riči je papa Leon XIV. opisao Rafaela Merryja del Vala, slugu Božjega, ki je živio med 19. i 20. stoljećem, i ki je diplomatsku karijeru začeo u jako mladoj dobi, pozvan u službu Leona XIII., da se bavi hakljivimi pitanji. Potom ga je, 1903. ljeta, Pio X. kreirao kardinalom u dobi od 38 ljet, ter ga izabrao za svojega državnoga tajnika – rekao je Sveti Otac.
 

Litanija poniznosti

Merry del Val nije bio samo diplomat za pisaćim stolom – istaknuo je papa Leon XIV. – nego i pastir blizak narodu, ki ga je držao ocem i prijateljem. U Rimu je bio jako nazoči med dicom i mladinom u četvrti Trastevere, ke je katehizirao, spovidao i pratio s ljubavlju – rekao je papa ter spominjajući Litaniju poniznosti, ku je sastavio kardinal, a ka otkriva duh, kim je obavljao svoju službu, zadržao se na oni zazivi, ki – kako je rekao – ocrtavaju valjan uzor za sve, ki imaju odgovornosti u Crikvi i u svitu, a posebno za diplomate Svete Stolice.
 

„Od želje za hvalom ... oslobodi me, Gospodine!“ Želja za priznanjem je stalno skušavanje za one, ki imaju odgovornost. Kardinal Merry del Val poznavao je nje iz bliza, ar su ga njegova imenovanja stavljala u središće svitske pozornosti. Ali ipak, diboko u svojoj molitvi, molio je, da bude oslobodjen aplauza. Znao je, da je jedini pravi trijumf to, da more svaki dan reći: „Gospodine, onde sam, kade Ti željiš, da budem, čineći ono, ča mi Ti danas povjeravaš“. Ravno ta tiha vjernost, nevidljiva očima svita, je ono, ča ostaje i donese sâd.
 

Kristuševa istina

Zaziv „Od želje, da me se konzultira ... oslobodi me, Gospodine!“ spominja na važne dužnosti, ke je imao Merry del Val, ki se je mogao ćutiti potribnim – rekao je papa. Suprotivno, od njega se učimo, da je uloga diplomata, učiniti, da se Božja volja ostvari kroz Petrovu službu, izvan osobnih interesov.

Ki služi u Crikvi, ne želji, da prevlada njegov glas, nego da govori Kristuševa istina. I u tom odricanju je otkrio slobodu istinskoga sluge.

Sloboda služenja

Kada je po preminuću Pija X. kardinal dobio druge dužnosti, nastojao je, nastaviti vjerno služiti Svetoj Stolici, s mirnoćom onoga, ki zna, da je svaka služba u Crikvi dragocjena, kada se živi za Kristuša, a to je pokazalo, da je njegov put bio put posvećenja – napomenuo je papa ter istaknuo:

Pravi autoritet se ne temelji na položaju ili titula, nego na slobodi služenja i daleko od svitla reflektora. Ki se ne boji gubitka vidljivosti, dobiva dostupnost Bogu.
 

Ki je sjedinjen s Jezušem, donese sâd

Nastojao je, živiti svoje poslanje u vjernosti evandjelju i slobodi duha – dodao je papa, precizirajući, da se Merry del Val nije dao peljati željom, da ugodi, nego istinom svenek poduprtom ljubavlju.

Plodnost kršćanskoga života ne odvisi o ljudskom odobravanju, nego o stalnosti onih ki, sjedinjeni s Kristušem kot rozgva s trsom, donesu sâd u svoje vrime.
 

Obrazovanje kardinala Merryja del Vala

U svojem govoru je papa Leon XIV. govorio i o kardinalovom porijeklu. Rodjen u Londonu 10. oktobra 1865., od oca, španjolskoga diplomata, i majke, ka je govorila engleski, imao je kozmopolitsko ditinstvo i odrastao je udišući univerzalnost, ku je kasnije prepoznao kot poziv Crikve. Sve to ga je pripravilo, da bude poslušan inštrumenat u diplomatskoj službi Svete Stolice u vrimenu obilježenom velikimi izazovi – rekao je papa ter dodao: Kot študenat sadašnje Papinske crikvene akademije, kade je bio kasnije predsjednik, razumio je - i svojim primjerom prenosio - da crikvena diplomacija cvate, kada se živi u svećeničkoj vjernosti.
 

Logika evandjelja: Jedinstvo i zajedničtvo

Kako bi sažeo život Merryja del Vala, papa se je obrnuo na njegovo biškupsko geslo „Da mihi animas, cetera tolle“, „Daj mi duše, drugo uzmi“, ke je željio kot jedini natpis na svojem grobu, ki se danas nahadja u kripti Petrove bazilike, ter na završnu molitvu iz Litanije poniznosti: „Neka drugi budu svetiji od mene, pod uvjetom, da i ja postanem čim svetiji“.

Ovde se ističe kinč kršćanskoga života: svetost se ne miri prispodobom, nego zajedničtvom. Kardinal je shvatio, da se moramo zauzeti za vlastitu svetost, dokle istodobno promičemo svetost drugih, hodeći zajedno prema Kristušu (vidi 1 Tes 3,12-13). To je logika evandjelja i mora biti i logika papinske diplomacije: jedinstvo i zajedničtvo, znajući da je svaka osoba pozvana biti sveta, koliko je to moguće.
 

Služenje i poniznost

I na kraju je papa zazvao Divicu Mariju, ku je Rafael Merry del Val ljubio sinovskom nježnošću, da pouči obitelji, diplomate Svete Stolice i sve, ki obavljaju neku službu u Crikvi, da ujedinu istinu i ljubav, razboritost i hrabrost, služenje i poniznost, da bi u svemu mogao sjajiti samo Kristuš.
 

Slika: Lola Gomez/CNS photo/KNA