Svi imamo u životu neku situaciju, ku držimo nerješivom ili toliko teškom, da joj ne vidimo krajnji ishod. Takova diboka, životna pitanja stavljaju na test našu vjeru. Ali pred tim, da priznamo svoju nemoć, najveć puti nas rasrdu ili dopeljaju do ruba klanjca i na dno dibine. Nije lako, ni pisati za to, ar ne moremo zaobajti takove slike u misli, ke su pune boli, ča se more doživiti ili smo jur doživili.
 

Ako pogledamo bliže, vidit ćemo, kako su sveci različitih područjev zaštite i zaziva. Zač ih zazivamo? Po našem vjerovanju u općinstvo svetih, oni su ovde za nas kot naši nebeski prijatelji. Nije važno, kada su živili, prem je dobro, poznavati njihove živote, zbog toga su se i pisale hagiografije, životopisi svecev. Njihova pomoć u zagovoru nadilazi vrime i mjesto njihovoga i našega bivanja. Životopisi svecev nam pomažu, nadahnuti se primjeri svečevanja Boga u njihovi životi, ar ista milost more najti svoje mjesto i u našem životu, samo na različite načine.
 

Ča naliže svetoga Jude Tadeja, čiji spomendan se slavi 28. oktobra, on ima posebno zahtjevnu zadaću. Svi apoštoli su imali zahtjevne misije, ke su za vrime zemaljskoga života ostvarili, čim bolje su, uz Božju pomoć, mogli. Juda Tadej nam je pak ostavio ča već – pismo. U njem upozorava na lažne učitelje i proroke. Njih je danas jako čuda, posebno u sfera priopćavanja, informacije. Internet nam je donesao velika dobra proširenjem dostupnosti informacijev, znanja i hitrine komunikacije, ali je i nažalost pogodno mjesto za ravno ovakove osobe, ke hasnuju Božju rič u neke vlastite nepodobne svrhe. Zato je Judino pismo tako aktualno. Umjetna inteligencija, koliko god da nam more pomoći u stvaranju različitih sadržajev i informiranosti, more i otpeljati na krivi put, ar nje tvorac je človik. S druge strane, stvoreni smo obdareni razumom, koga bi tribali već hasnovati prez obzira, da i mi moremo, kot i umjetna inteligencija, pogrišiti. Ali tvorac naše inteligencije je Bog - u tom počiva naša sloboda, naša suverenost. Još je jedan važan detalj vezan uz Judu Tadeja, a to je na početku spomenuta nazočnost mogućih situacijev, za nas trenutno prez ufanja i izlaza. Ovde nas za njegov život veže jedna legenda, polag ke Juda Tadej vrači betežnoga kralja grada Edesse, Abgara V. Na njega polaže ruke i ov čudesno ozdravi. Ča nam kani reći to čudo? Da nikada ne propustimo, osloniti se na Božju pomoć, prez obzira koliko nam teško bilo. Na vlastite snage se moremo u mnogo čem osloniti, ali one su ograničene. S druge strane, Božja milost je neograničena.

Spomenimo se ovoga sveca u kakovoj devetnici, ili kada vidimo medalju s njegovim likom, ar on je podsjetnik, da je Bog ovde za nas, bar kako nam se ča činilo črno. I ne zabimo brata mu, Šimona, Jezuševoga bratića, ki je pokazao hrabrost u bojni okolnosti i zaštitio ljude Jeruzalema, ki je prve kršćane kot migrante shranio u grad Pelu, dokle se nisu mogli vrnuti u svoju domovinu. Neka Juda Tadej i njegov brat Šimon molu za nas!

Slika: Harald/KNA