Pružiti prijateljsku ruku nije lako. Nekada ne znamo, ki je s druge strani dlana. Povjerenje se gradi, zadobiva. Dan za danom. Najbolje je, kada se povjerenje zadobiva malimi uslugami, djeli ljubavi.
 

Istu „formulu“ je znao i prvi hrvatski svetac Nikola Tavelić. Komunicirao je i skrbio se za muslimane. U Svetoj zemlji bio je aktivan u djeli ljubavi, skrbeći se za bolesnike, siromahe i hodočasnike. Željimo li se približiti nekomu, ki je druge vjere, narodnosti, etničke pripadnosti i slično, najbolje je to učiniti kroz usluge. Ili dopustiti toj osobi, da nam pogleda u oči, pozdravi nas ili učini ča dobroga za nas. Prodikovao je i evandjelje. I mi moremo, još već moramo isto. To ne znači, da hodimo po ulica s Biblijom u ruki i zbrajamo vjerske fraze. Evandjelje, ko čitamo, slušamo i o njemu razmišljavamo, moremo „ugraditi“ u svoja djela, misli i riči prema drugim. Drugačije ćedu to činiti svećeniki, redovniki kot franjevac Nikola Tavelić, a drugačije vjerniki laiki.
 

Za nazvišćenje evandjelja potribna je hrabrost. Prvo, moremo računati na to, da će nam ki oponirati, ili nam se rugati. Ne smimo to shvatiti osobno. Sveci kot Nikola Tavelić svidoču tu hrabrost svojim životom. Isto tako moremo računati, da ćedu nam se drugi čuditi ili nas napadati, kada odlučimo slijediti Božji poziv, kigod on bio. Nekada ćemo s timi ljudi morati na neko vrime i prekinuti kontakt, da bi mogli staviti Boga na prvo mjesto. Nikada ne smimo prekinuti kontakt s onimi, ki su nam povjereni. Moremo ga ograničiti, postaviti granice, ali naša ljubav mora svenek biti dostupna kot i prvi dan, kada osobu upoznamo, s njom kontaktiramo. Nikola Tavelić ne samo da je doživio nerazumivanje, nego je dao život za Kristušev nauk, za Božji naum, nakanu. Razljutio je kadiju i savjetnike i kadijinomu stanu, izazvavši tim njihovo fantenje s brutalnim smrtnim ishodom. Mučeničtvo je dar, koga neki imaju, dokle je drugim dán ki drugi dar, unutar toga Božjega poziva. Onomu, komu je dar darovan, dobiva, kot bonus, i snagu, da ga podnese. Ne dobivamo dare, ke ne moremo doprimiti do odredjene točke predokusa novoga stvorenja. I kada nam se grozu u naši očima strašni i neugodni ishodi zbog evandjelja, naša ljubav ne smi oslabiti. Ni prema strancu, ni prema prijatelju.
 

Sveti Nikola Tavelić prepoznat je takovim od strani Crikve na prvi dan ljeta, 21. junija 1970. ljeta. Svetim ga je proglasio papa Pavao VI., i sam danas svetac. Blaženik kardinal Alojzije Stepinac je još 1937. Nikoli Taveliću posvetio oltar u kapeli Apoštolske delegature u Jeruzalemu. Prijatelj svenek prepozna prijatelja. Kako na nebu, tako i na zemlji.

Slike: Pixabay