„Hodočasniki ufanja“ iz Gradišća iskusili su bliski kontakt s univerzalnom Crikvom, našli su se s prijatelji iz domovine u Rimu i svidočili dodilenju Reda sv. Martina suradnici Vatikana. To su bili prvi vrhunci shodišća u Vječni grad.
 

154 hodočasniki iz Gradišća ganuli su se na ov let pred državnim svetkom, pod peljanjem biškupa Egidija Živkovića. U Svetom ljetu 2025. mogli su stupiti u područje okretanja Evandjelju i svisnijega prihvaćanja života kot pokršćeni kršćani prolaskom kroz Sveta vrata. Sveta maša na državni svetak slavljena je skupa s nimškom zajednicom Rima u crikvi Santa Maria dell'Anima. Počasni gost bio je Marcus Bergmann, veleposlanik Republike Austrije pri Svetoj Stolici. Med slavljeniki bila je i sestra Chmielewska Vianney S.M.C.B., redovnica iz zajednice Sestar milosrdnic sv. Karla Boromejskoga, ka jur ljeta dugo djela u Vatikanu. Biškup Živković iskoristio je priliku u Rimu, da bi ju odlikovao. Ona je dobila odlikovanje: Red sv. Martina Željezanske biškupije u zlatu.
 

U svojem govoru je biškup spomenuo na blagoslovljeno djelo Sestar milosrdnic sv. Karla Boromejskoga u Beču ter je posebno spomenuo sestru Olimpiju i sestru Dioniziju. Sestra Vianney, kot bliska suradnica nuncija Donata Squicciarinija na Apoštolskoj nuncijaturi u Beču, ljeta dugo je s velikom kompetencijom i predanošću djelala za dobro Crikve u Austriji, a tako i za Željezansku biškupiju.
 

Kot tadašnji generalni tajnik Austrijanske biškupske konferencije je i sam blisko suradjivao s njom. I u svojoj sadašnjoj ulogi u Prefekturi papinskoga dvora da je sestra Vianney blisko povezana s Željezanskom biškupijom i s biškupom osobno. "Vi podržavate našu biškupiju u različni mali i veliki nakana s tihom odanošću, duhovnom dibinom i velikim angažmanom." Nje prinos Crikvi i Svetomu Ocu je važan – karakteriziraju ga diskrecija, skromnost i diboka ljubav prema Crikvi. „U svojem djelu utjelovljujete držanje svetoga Martina: zalaganje za druge, dilenje vrimena, snage i molitve – svenek u duhu Evandjelja“, rekao je biškup Živković. Ganutljivimi ričami uručio je sestri Vianney odlikovanje Red sv. Martina u zlatu „kot znak zahvalnosti za nje djelo i povezanost. Ona je uzor življene vjere i nesebične predanosti.“
 

U svojoj prodiki govorio je biškup Živković o grbu crikve Santa Maria dell’Anima iznad oltara. Grb prikazuje carskoga orla s korunom, Majku Božju Mariju s Ditešcem Jezušem, a na livo i na desno od nje po jednu siromašnu dušu. Biškup je za ove dvi figure govorio kot za farizeja i carinara iz Evandjelja. Farizej je, rekao je, tip samopravične osobe, ka pozna zapovidi, usporedjuje se s drugimi i očekuje nagradu od Boga. Carinar je, s druge strane, samokritičan, prepoznaje svoja ograničenja i zna svoju odvisnost od Božje milosti. „Svi mi u sebi imamo tu samopravičnu i tu samokritičnu osobu“, rekao je biškup. Dvi siromašne duše u grbu služile su, da nas spominjaju, da Crikva i društvo tribaju manje samopravičnih ljudi, a već samokritičnih. Marija pokazuje, da je moguća promjena od samopravičnosti do samokritike. „Ako se ovo ugoda, onda imaju Crikva i društvo budućnost“, naglasio je biškup.
 

S biškupom su koncelebrirali brojni svećeniki, predvodjeni rektorom Anime, solnogradskim svećenikom Michaelom Maxom. Pri svetoj maši je sudjelovala i delegacija "Molitvene lige cara Karla za mir med narodi", na čelu nje poslovodja i predsjednik, p. Marijan Gruber OCist, ki je isto tako koncelebrirao. Gruber, dugoljetni farnik Gojza i Mönchhofa, nije stranac u Gradišću. Farnik Vulkaprodrštofa, Štefan Jahns, isto tako se je pridružio hodočasnoj grupi u Rimu.
 

Dan prije su gradišćanski hodočasniki jur prošli kroz Sveta vrata bazilike Santa Maria Maggiore. U bočnoj kapeli, nedaleko od groba pape Franje, ki je preminuo ovo ljeto, svečevali su euharistiju. U svojoj prodiki govorio je biškup Egidije Živković o duhovni kinči ove papinske bazilike: o časnom milosnom kipu „Salus populi Romani“ („Spas rimskoga naroda“), komu Rimljani dojdu sa svojimi skrbi i zahvalnošću; o relikviji driva iz Jezuševih jaslic, ka se čuva u kripti pod glavnim oltarom; i o grobu pape Franje, ki je ovde našao svoje poslidnje počivališće u svojoj ljubljenoj crikvi.
 

Biškup je predstavio duhovnu ostavšćinu pape Franje kot "marijanski program". To obuhvaća troja težišća: slušanje Božje riči, pažljivo slušanje ljudi i djelo za ljude u nevolji. „Danas lako prečujemo Božju rič, a i razgovor jedni s drugimi se je isto tako zgubio – još već slušanje. Kada naše crikvene klupe postanu praznije, Božja rič isparava; a kad seoske klupe postanu praznije, neće biti razgovora med nami.“ Slipoća i gluhoća našega vrimena, kako je biškup rekao, izraz su nedostatka ćuti i stalne želje za više.
 

S druge strane svadba u Kani nudi protu-model pažnje: Marija prepozna nevolju ljudi, djeluje tiho u pozadini i sprohadja pogodjene u radosti i tugi. „Ne zabi siromahe“ – ova rečenica, ku je jedan kardinal šapnuo Jorgeu Mariu Bergogliu, kada su ga izabrali za papu, je trajna obveza. Siromaštvo nije ograničeno samo na materijalno, nego i na duhovno i intelektualno. „Ne smimo zabiti ove ljude u našoj službi“, upozorio je biškup.
 

Dokle se je shodišće nastavljalo, grupa je imala raznolik program: pogledali su važna, znamenita mjesta Rima, na primjer: Fontane di Trevi i Pantheon, od Aventina do Tibera i slikovite ulice Trasteverea.

U dojdućem broju pisat ćemo o sudjelovanju hodočasničke grupe na općoj audijenciji s papom Leonom XIV. i o drugi važni dogodjaji s putovanja.

Slike: Franz Josef Rupprecht