Evandjelje ove 4. nedilje kroz ljeto/A govori o Jezuševoj prodiki na brigu.

Zač je Jezuš tu prodiku održao na brigu? Najprije iz praktičnih razlogov.

U uvodu se veli, da ga je množina ljudstva kanila čuti. Tako je brig idealno mjesto, s koga se nudja mogućnost širenja poruke, kako vizualno, tako i akustično.
 

Danas, kada ljudi imaju govore, većinom se služu tehničkimi sredstvi, da bi se njihov glas djelotvorno proširio. U mnogi crikva nahadja se prodikaonica, a ona je na povišenom mjestu, da bi se rič Božja nazvistila s povišenoga mjesta, da bi ta rič bila glasna za ljude i da bi onda došla u srca ljudi.
 

Brig ima još jedno daljnje značenje: u Starom Teštamentu je Mojzeš prošao gori na brig i onde je primio deset Božjih zapovidi. On je doli išao s briga i izraelskomu narodu nazvistio Božje upute. Jezuš Kristuš je već od proroka, već od Mojzeša. On je utjelovljeni Sin Božji, i on je kot vječna Rič nebeskoga Oca k nam došao, da bi nas naučio putu spasenja. Tako nastupi on kot “novi Mojzeš“. U svojoj prodiki na brigu on nadovezuje poznate istine; on je potvrdjuje i produbljuje. Ipak to je novo za mnoge slušatelje; oni to još nigdar nisu čuli na ov način. Razumljivo je, da su svi bili napeti i pažljivi; čekali su, ča će im Jezuš nazvistiti. Jezuš Kristuš nam obećava spasenje i blaženstvo. To znači, da Bog odgovara na zahtjeve človika, ki išće pravu sriću. U riči nam Jezuš pokazuje put, kako stvarno moremo biti blaženi. Postoji dakle diboka unutarnja radost, ka je tako velika, da ona stoprv u vječnosti Božjoj more najti svoje ispunjenje. Ovde na zemlji počinje blaženstvo onih, ki vjeruju Kristuševoj riči i se trsu, živiti po njoj.
 

Svako od ovih blaženstav iz Evandjelja je važno. Siromaštvo pred Bogom čini nas pripravnim za primanje. Gdo misli, da jur sve posjeduje, ne dopušća Bogu ništ da mu Bog daruje. Svaku žalost tribamo donesti pred Boga; on će nas batriti. Valja odbiti mržnju, svadju u zajednici, samo onda primimo pristup u nebesko kraljevstvo. Gdo od srca išće pravičnost, primit će ju od Boga, gdo je milosrdan, zadobit će milosrdnost. Naše srce triba biti sasvim iskreno i čisto, onda će jednoč Boga gledati. One osobe, ke su miroljubive, osebujno u današnje vrime, zvat ćedu se dica Božja.

I dalje Jezuš nazvišćuje, da ćedu oni, ki su zbog pravice trpili ili progonstva trpu, dobit kraljevstvo nebesko kot najveću nagradu. Put u vjekovječni život je povezan s mukami i skušavanji, a ipak je to put radosti, ki konačno pelja k blaženstvu u Božjem kraljevstvu.
 

Ako budemo čistoga srca u žitku, siguran sam, da ćemo jednoga dana Boga viditi i biti s njim u zajedničtvu.